Home Nikiciklizam Ultramaratonske vožnje Ultramaratonske vožnje i breveti – kako voziti 400 km?

Ako mogu da biram između iskustva boli i ničega, izabraću bol.
– Viliam Fokner

Hmm, 400-tka… brevet od zle majke i goreg oca. Maćeha svih breveta. Gotovo svaki brevetaš će vam reći da je to najteži brevet iz BRM serijala. Ali zašto je to tako? Da vidimo…

300 + 100 = ?

Eh, 400-tku ne možemo posmatrati na taj način! Kao prvo, bez obzira što imate iskustvo vožnje 300-tke, sada je trebate ponoviti skroz ispočetka i tek onda na to dodati još 100 km. Dalje, nakon što ste ranije odvezli brevet ili uopšte rutu od 200 km, to vam više ne djeluje tako impozantno, a i nekom neupućenom posmatraču, koji nema osjećaja za distance, to možda isto tako neće predstavljati neki epohalan poduhvat. 300 je već ozbiljniji broj, jer čak je i automobilom potrebno dosta vremena da se pređe ta distanca po rutama na kakvim se voze breveti. Ali 400 km? 400 je jednostavno ogroman broj, ko god i kako god da posmatra.

Ali da prvo vidimo zašto uopšte voziti brevet od 400 km? BRM400 se vozi u sklopu serijala breveta dužine 200, 300, 400 i 600 km, koje je potrebno odraditi u godini kada se vozi Paris-Brest-Paris, kao kvalifikacije za učešće na istom (pri čemu postoji i BRM1000, koji može da zamijeni jedan od kraćih breveta, op.a.). Takođe, ako želite da ostvarite neko dodatno randoneursko zvanje, poput Randonneur 5000, potrebno je odraditi ovaj cijeli serijal, uz još brojne poduhvate.

Po mom mišljenju, gorenavedene činjenice su principu jedini razlog zašto uopšte voziti ovu distancu. Niti je neki zanimljiv “okrugao” broj – poput 500, niti je nešto drastično veći uspjeh od vožnje 300-tke, niti ima bitnu ulogu priprema za 600-tku, niti je vremenski limit neki zanimljiv rok, npr. 24 sata. Štaviše, limit je 27h, u čemu leži i najveći problem, odnosno izazov ove distance.

Ako pogledamo brevet od 200 km i njegov limit od 13h30, za dodatnih 100 km smo dobili još 6h30, a sada za još 100 km samo dodatnih 7h. S limitom od 27h, 400 km predstavlja dvostruko veću distancu od 200 km i imate tačno dvostruko više vremena – dakle, nema nikakvog bonusa odnosno progresije vremenskog perioda raspoloživog za uspješan završetak vožnje. To znači da, ako ste se još i lako provlačili s 200-tkom, a zatim bili na knap s 300-tkom, veoma teško ćete se izboriti s 400-tkom, jer nećete imati ni minutu vremena za dodatni odmor i obroke, a to bi značilo da ćete provesti i do 27h na biciklu ili uz njega, što podrazumijeva da ćete morati biti budni i do 30h u komadu – uz dobru porciju noćne vožnje. To je za većinu ljudi samo po sebi dosta stresna ideja, čak i bez dodatnog fizičkog napora.

S druge strane, uzmimo nekog ko je veoma spreman, vozi veoma brzo i veoma kratko pauzira – taj svakako vozi tu distancu u komadu i u ritmu kao što vozi 200-tku i 300-tku, tako da za takvu osobu nije problem ni vremenski limit, niti joj je potreban tako dug period bez spavanja, ali svakako da je iscrpljujuće za organizam kada srce provede konstantno 13-14h u takvom režimu rada.

Ipak, ako ne posmatramo ni izrazito spore, ni izrazito brze vozače, niti veoma zahtjevnu, ni veoma ravnu rutu, a ni ekstremne vremenske uslove (snijeg ili temperature u minusu) – dakle, ako se fokusiramo na prosječnu rutu i solidne bicikliste-brevetaše – onda ćemo imati slučaj da se 200-tka uglavnom zavšava u roku od 9h do 10h30, a 300-tka u roku 14-17h. Na osnovu priloženog, neko će pomisliti: “Pa dobro, odvezem 250-300 km za 15h, odspavam 5h, izbjegnem dobar dio noći i imam još cijelih 7h da završim unutar vremenskog limita.” E, to “neće da može”. Sjetimo se da postoje vremena otvaranja i zatvaranja svake kontrolne tačke i “u tom zecu leži grm” :).

“Izvinite, do kad radite?”

Uzmimo slučaj da ste odlučili voziti ziheraški – ustali ste oko 5h ujutru, kako biste se spremili i na vrijeme stigli na prijave i start breveta, koji je za potrebe ovog primjera u 7h. Planirali ste voziti cijeli dan ili praktično nekih 15-ak sati, kako biste, uz kratku noćnu vožnju, uspjeli ući u smještaj do 22h, koji se nalazi na cca 270. km rute. Ostavili ste sebi dovoljno vremena i za umjeren tempo vožnje i eventualnu zamjenu gume i za ručak. Sve je bilo OK, pa tako stižete u smještaj već oko 21h – malo popričate s vlasnikom o tome zašto izgledate kao novogodišnja jelka na točkovima, raspremite se, malo prelistate društvene mreže, samozadovoljno bacite pogled na putni karton i zatim… HOROR! Shvatite da, bez obzira što imate još 12h da stignete do cilja, naredna kontrola tačka, koja se nalazi na oko 300. km rute, zatvara se već oko 3:00!

U panici računate: “Treba mi cirka sat i po vožnje da budem siguran da neću zakasniti. Međutim, ima tu i ovo brdo koje sam htio izbjeći da vozim po mrklom mraku, a šta ako se desi da mi baš tada pukne i guma (a Marfijev zakon kaže da hoće, op.a.), a nemam ni dovoljno vremena da dopunim baterijsku lampu!”… i odjednom shvatate da vam do naredne kontrolne tačke treba i do 2h vožnje, što znači da morate biti van smještaja i na biciklu najkasnije sat vremena iza ponoći, a već je 22:30. Niti možete zaspati, niti će vam to pomoći, jer sve više od 15 min sna (tzv. powernap) i manje od 3 sata spavanja u komadu će vas samo učiniti grogim. Nemate izbora, malo ćete ležati, a onda nastaviti vožnju po novom planu ili čak ranije, stići ćete kao zombi na navedenu kontrolnu tačku, a onda vas tek očekuje još 100 km vožnje do cilja.

Ako uzmemo slučaj da vam je poznat prethodni scenario i da je prva stvar koju ste uradili analizirali kontrolne tačke kada ste dobili putni karton – opet situacija mnogo povoljnija. Premda se praktikuje da kontrolne tačke budu pravilno raspoređene i na svakih 50-70 km rute, to nije nikakva olakšavajuća okolnost. Uzmimo opet primjer – neka je jedna od kontrolnih tačaka u drugom dijelu vožnje na 250. km, što vam je “preblizu”, tako da planirate voziti do naredne, koja recimo da je na 320. km. Ona je otvorena do cca 4:20 ujutru, što ne predstavlja problem, jer ćete svakako stići ranije.

Međutim, to “ranije” može, u zavisnosti od okolnosti, biti između 23h naveče i 1h ujutru. I tako, došli ste na tu dugo očekivanu kontrolnu tačku, najvjerovatnije neku benzinsku pumpu koja je možda otvorena, a možda nije – ili je u pitanju samo neka foto-kontrola. U svakom slučaju, najvjerovanije nije mjesto na kojem možete pošteno ili čak uopšte odmoriti, a bilo kakav smještaj je problem pronaći u to doba, pogotovo u ruralnim zonama, niti bi imalo smisla smještati se na 80 km do cilja, pogotovo ako do smještaja prvo trebate voziti još 10-20 km.

Ako su veoma ugodni vremenski uslovi, možete malo zaleći na livadu, na klupu ili u neki kanal, ali u suprotnom – sve što u tom slučaju možete učiniti je da lagano nastavite vožnju i završite brevet između 3h i 7h ujutru, odnosno s ukupnim vremenom između 20 i 24h. Ako ste uz to još negdje i pokisli, a anologno tome blago promrzli, eventualno s bolovima u koljenima i s osjećajem rupe u stomaku jer niste pošteno jeli više od 12h – nećete baš imati neki poseban osjećaj satisfakcije što ste završili i uopšte vozili ovaj brevet.

Um caruje, snaga klade valja

Dobar plan predstavlja više od pola urađenog posla, zato se malo koncentrišite na pripremu prije same realizacije i pojavljivanja na startu.

Prije svega, bacite dobar pogled na rutu, proučite sve uspone i tačke za opskrbu. Pokušajte izračunati gdje biste na ruti trebali biti u kom trenutku i to zapamtite ili zapišite, kako biste tokom vožnje tačno znali gdje se nalazite u odnosu na planirani tempo. Tako ćete uvijek znati i kako stojite s dolascima na kontrolne tačke, kao i da li će vam biti raspoložive planirane opcije prehrane i smještaja.

Više puta do sada sam u člancima naveo da je meni uvijek primarna stvar da imam dovoljno hrane i tečnosti uz sebe ili da imam dobar plan za dopunu. Kod 400-tke je to posebno bitan aspekt, jer je lako previdjeti da nakon određenog sata, pogotovo u ruralnim područjima, nećete imati mogućnost da kupite nešto za jelo ili piće. Dakle, definitivno trebate planirati unaprijed, izvršiti opskrbu dok možete i onda voziti bez pritiska. Za ovu namjenu, veoma korisno će vam biti da uz sebe imate svrsishodne torbe za bicikl.

Pored toga, već smo ustanovili da ćete biti u pogonu dobar dio noći, pa možda čak i cijelu noć. S tim u vidu, trebate imati testiranu rasvjetu za bicikl, prvo da biste dobro vidjeli kuda vozite, a drugo da bi ste vremenski dovoljno dugo imali funkcionalnu rasvjetu – na šta je posebno bitno staviti naglasak, jer mnogi modeli USB-punjivih baterijskih lampi ne mogu da izdrže cijelu noć pri nekom upotrebljivom modu osvjetljenja, a uglavnom ne mogu ni da funkcionišu dok su u modu punenja. To važi i za lampe s izmjenjivim baterijama, ali za njih možete ponijeti rezervni set baterija. Istu logiku treba primijeniti i za zadnju lampu.

Pored toga, velika većina GPS uređaja neće izdržati 400-tku bez dopune baterije eksternom baterijom, a uz korištenje mobitela s displejem na maksimumu tokom dana, vjerovatno će i njemu trebati dodatnog “soka”.

Kao što sam pomenuo, na tolikoj udaljenosti i trajanju vožnje, uvijek mogu da vas snađu prolazne ili dugotrajnije vremenske neprilike, kao i drastične promjene u temperaturi, tako da definitivno nije zgoreg uz sebe imati još dodatnih slojeva odjeće u poređenju s kraćim brevetima.

“A jesi ti neki negativan!”

Baš naprotiv – svrha ovih članaka i jeste da vam dočaram šta se sve može desiti na ovakvim vožnjama, tako da budete spremni, bar u mjeri u kojoj je to moguće postići ovako teorijski, ali gornji primjeri su bazirani na vožnjama kolega brevetaša (imena su izmišljena i svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna :)).

Nije na odmet pomenuti ni da ovu distancu “krasi” i prilično velik broj odustajanja, u poređenju s ostalim brevetima. Razlozi su očigledni – na sve okolnosti dodajte još i mogućnost nepovoljnog vjetra, pljuskova ili dugotrajnije kiše, rute koja je teža nego što izgleda “na papiru”, nepripremljenosti apropo odjeće, mehanike, elektronike ili vas kao vozača – i “eto belaja”.

Nakon što sam naveo sve negativne okolnosti i iznio neke sugestije, moram da kažem da je na kraju krajeva limit uvijek samo u vašoj glavi, tako da uz malo volje, sreće i uz dobar razlog zbog kojeg ste startali brevet od 400 km, nema razloga i da ga ne završite. Sreća prati hrabre, uvijek to imajte u vidu i sretno vam bilo!

Idemo dalje u još jačem ritmu! Slijedi članak o vožnji breveta na distancama od 600 i 1000 km!

Sharing is caring - share with your friends