Zima, zima – e, pa šta je,
ako j’ zima, nije lav!
– Jovan Jovanović Zmaj
Ustaljena praksa takmičarskih timova i nacionalnih selekcija je održavanje (zimskog) baznog trening kampa tik pred početak trkačke sezone, koji služi za podizanje forme, razvijanje zajedništva (tzv. team building) i procjenu trenera i vođa ekipa ko je u kakvoj formi, da bi mogle da se stvore taktike i raspored nastupa na trkama.
Krivo je more
Gotovo po pravilu, bazni trening kamp se održava u toplijim krajevima, uslovno rečeno na moru. Timovi, ali i pojedinci, oni imućniji, ovaj period, koji za njih traje i preko mjesec dana, provode uglavnom na jugu Španije i Kanarskim ostrvima. Manji timovi iz Evrope se opredjeljuju za nama bližu i pristupačniju Istru, Južnu Dalmaciju ili crnogorsko primorje i na pripremama provode 10-15 dana. Karakter vožnji je uglavnom onakav kakav smo opisali u članku o baznim pripremama za bicikliste, dakle – skupljanje kilometara u kombinaciji s dugačkim konstantnim usponima.
Mada se bicikl vozi individualno, to je timski sport i sjajan je osjećaj biti dio ekipe, međusobno se upoznavati i družiti na ovaj način. Poseban je doživljaj ako ste u prilici da kamp provedete uz nešto ozbiljniju ekipu, kao što smo 2013. god., kao selekcija Biciklističkog saveza RS, imali priliku zajedno da budemo na pripremama s juniorskom i seniorskom ekipom reprezentacije Srbije. To je bio mali, ali značajan uvid u to kako funkcionišu organizovane ekipe na čelu s vrhunskih stručnjacima.
Dan je započinjao tako što se rano ujutru išlo na jutarnji džoging i razgibavanje, nakon toga je slijedio doručak, priprema za trening i izlazak na vožnju od nekih 120 do 180 km. Nakon povratka, išlo se na ručak, naravno prilagođen biciklistima, zatim odmor, večernja šetnja, druženje i večera. U slučaju izrazito lošeg vremena, vozili bi se treninzi na trenažerima. Pred kraj kampa, odradilo bi se testiranje vozača, da se vidi kakve su trenutne performanse po ravnom i na usponu.
Ali ja nisam profi!
To nije toliko bitno – princip ostaje isti. Veliki broj entuzijasta, vozača GranFondo-a, naprednih rekreativaca itd., pribjegavaju individualnim trening kampovima na sličnim lokacijama, eventualno u nešto kraćem periodu, odnosno od 5 do 10 dana. Voziti se na obali mora van takmičarske, ali i turističke sezone – to je fantastičan osjećaj i malo ko to ne bi volio da iskusi – naravno, ako vam životni stil, posao i slobodno vrijeme to dozvoljavaju. Kao jeftinija i praktičnija alternativa postoji i Hercegovina, koja ima morsku klimu, a ne manjka joj raznovrsnih terena i vidikovaca.
Da li je moguć “rad od kuće”?
Naravno, princip možemo da svedemo na još manju mjeru, a još uvijek dobijemo pozitivne efekte, jer se u ovoj fazi svaki trening veoma dobro “prima”. Dakle, ako ste uspjeli odraditi kakve-takve zimske pripreme i bazne vožnje, a niste u prilici da odete na bazni kamp ili se jednostavno loši vremenski uslovi ili nedostatak slobodnog vremena razvuku dublje u ovaj period (što se i meni znalo desiti) – možete da pribjegnete sljedećoj tehnici.
Odvojite jedan produženi vikend za tri spojene vožnje u dužini od 100 do 130 km i bar jednim konkretnim usponom na svakoj od vožnji, vozeći solidan tempo. Nakon toga, slobodno možete da potpuno odmorite od bicikla barem dva dana. Kada ponovo nastavite s vožnjama, osjetićete da je nastupio skok u baznoj formi. Nakon par lakših vožnji pokušajte ući u ranije opisan sistem baznih vožnji, gdje ćete imati kraće intenzivnije vožnje, uz duge tempo vožnje, kako biste se vratili na pravi put :).
Nadam se će ova kratka priča, u kombinaciji s konkretnim savjetima, da doprinese rastu motivacije za vaš dalji tok treninga.