Ono nepoznato iza ćoška je to što mi pokreće točkove.
– Hejnc Štike
Ah, ti okrugli brojevi! Savladali ste prvo stotku, pa dvjestotku… i sada ste otkrili potpuno novi svijet izazova? Odlično! Za vas na meniju imamo tristotku! 🙂
200 + 100 = ?
Na prvu biste rekli da je rezultat ove računske operacije, naravno, 300. Međutim, u ovom slučaju to zavisi od toga koga tačno pitate. Za nekoga tristotka predstavlja “još samo 100 dodatnih km”, dok nekome u odnosu na dvjestotku to predstavlja “još čak 50% dodatne kilometraže”. Bilo kako bilo, za tih dodatnih 100 km imate na raspolaganju i dodatnih 6 i po sati u odnosu na dvjestotku. Dakle, ukupan limit je ravno 20 sati za uspješan završetak zvaničnog BRM breveta od 300 kilometara.
Kako završiti 300-tku?
Pa… prvo je trebate započeti, ali time što ste se odlučili na ovakav poduhvat i pojavili na startu – već ste uradili 90% posla – uz pretpostavku da ste prethodno uspješno odvezli rutu od 200 km, barem zbog izuzetno vrijednog iskustva koje ste stekli, kao i saznanja za šta ste sposobni. Sada vam 200 km više nije misaona imenica, nego novi bazni nivo, odnosno odskočna daska. Ali bez obzira na to koliko ste lako ili brzo odvezli dvjestotku, kada se pred vama nađe ruta od 300 km – ona može djelovati zastrašujuće, ne samo kao brojka ili ideja da ćete možda voziti duboko u noć, već vas mogu proći žmarci i jednostavnim pogledom na mapu rute. Ali isto tako, sve ove navedene okolnosti su baš ono što vam daje inspiraciju za vožnju. Prilično uvrnuta situacija, zar ne? 🙂
Ali… vratimo se mi na onih dodatnih 100 km. Bez obzira u kojoj ranijenavedenoj grupi se prepoznajete, definitivno nije isto odvesti 100 km kada ste odmorni i 100 km nakon već odvezenih 200 km. Zato vožnju ne trebate ni posmatrati na takav način, odnosno vožnji trebate pristupiti integralno, što znači da energiju već od starta raspoređujete na način kao da vozite 300 km, a ne 200 + 100, s tim da ćete je psihološki, a i praktično, izdijeliti na manje poteze. U taj scenario se, kao i uvijek, odlično uklapaju obavezne kontrolne tačke.
Pri tome treba uzeti u obzir da “300” ne znači nužno tačno toliko, već to može biti i do 10% više (a veoma rijetko manje), što vam lako može dodati još cijeli sat ili sat i po vremena na ukupno vrijeme vožnje.
Vožnja s punim rezervoarom
Meni je uvijek imperativ pristupiti ovakvim vožnjama s dovoljno adekvatne hrane i pića ili uz razrađen plan prehrane na samoj ruti (što povlači i odlično poznavanje iste). Za razliku od 200-tke, na kojoj se možda (uz kvalitetno gorivo) i možete provući bez konkretnog obroka, za vožnju od 300 km bih definitivno preporučio da ubacite barem jedan. Pod ovim ne podrazumijevam neku slavsku gozbu, ali dobar burek, pica, čorba ili nešto četvrto će vas itekako okrijepiti, a neće predstavljati problem za želudac.
S tim u vidu, možete primijeniti sljedeće taktike:
- napraviti pauzu negdje oko polovine rute i pripremiti se za drugu polovinu,
- bazirati se na nekim priručnim obrocima, na trećini i dvije trećine rute,
- ako ste već odlično tempirani za 200 km, onda tada napravite pauzu za obrok.
Naravno, podrazumijeva se da je ovaj obrok dodatak klasičnoj biciklističkoj putnoj hrani – bananama, ugljikohidratnim i proteinskim čokoladicama, izotoničnim napicima itd.
Kao i uvijek, preferencije u vezi prehrane su veoma individualne, a razlikuju se i od konkretnog slučaja do slučaja. Ja lično ili nosim sendvičiće na kojim ću bez problema dobaciti do 200 km, pa onda napravim pauzu i pojedem nešto konkretno – ili svratim u pekaru na cca trećini rute, nešto pojedem, a nešto ponesem sa sobom za kasnije – i ne pravim neku posebnu pauzu za ručak. Sve zavisi od same rute i od tempa vožnje.
U svakom slučaju, uvijek se trudim da mi sve pauze budu minimalne, vodeći se logikom da ću više ogladniti ako vožnja bude trajala duže 🙂
Neistražena teritorija
Kao i za bilo kakvu dugometražnu ili uopšte bilo kakvu važnu vožnju – vrijedi pravilo da ne idete s netestiranom opremom. Međutim, na vožnji od 300 km dolaze i druge stvari do izražaja. Npr. imate sprinterice koje vam odlično odgovaraju, odvezli ste 200 km s njima bez problema – međutim na putu prema tristotom kilometru se može desiti da vam se počnu javljati problemi sa žuljevima ili drugim iritacijama. O biciklističkim gaćama, sicu i vašem sjedalnom dijelu i da ne govorim. Takođe, u poznoj fazi vožnje ste fizički veoma napeti i može doći do problema s grčevima mišića, neugodnosti u ligametima, trncima u šakama, bolovima u vratu i tome slično. Ne treba ignorisati ni neminovan pad koncentracije.
Apropo opreme, važi sve kao i za 200-ku – opremiti se u skladu s vremenskim uslovima i očekivanim temperaturama, s tim da za ovu priliku trebate razmisliti o naočalama s dva para stakala (tamna i svijetla) ili idealno s foto-osjetljivim staklima (eng. photochromic). Za elektronske uređaje će vam gotovo sigurno zatrebati eksterna baterija, a za vas lično bi od koristi mogli biti tzv. aerobarovi ili nastavci za hronometar, ali to zahtjeva prethodne posebne pripreme i prilagođenja.
Mala noćna muzika
Na vožnji od 200 km se lako možete provući bez potrebe za korištenjem rasvjete, osim ako vozite veoma rano ili kasno u godini ili se radi o noćnom brevetu :). Vožnju od 300 km u određenim okolnostima takođe možete završiti uz dnevnu svjetlost ili u sumrak, mada, ako prvi put vozite 300 km, sve su šanse da će završetak vožnje da se odvija u mraku.
Većina ljudi se boji te ideje, a iz istog razloga vam može biti teško natjerati se da odete namjenski na noćnu vožnju prije nego što iskrsne potreba. Ipak, to nije ništa strašno i kako ćete već biti blizu cilju, koji je po svoj prilici neka urbana zona, tako nećete ni iskusiti neke posebne otežavajuće okolnosti. Naravno, uz preduslov da imate odgovarajuću rasvjetu na biciklu.
O noćnoj vožnji će biti više riječi u posebnom članku na tu temu.
Svaki kraj je novi početak
Završili ste 300-tku, ali to je tek početak, jer ste ozbiljno zagazili u svijet ultramaratonskih vožnji i sada, kada vidite za šta ste sve sposobni, javljaju vam se razne ideje o putovanjima, prelascima granica, kako geografskih, tako i sopstvenih. Takođe, ono što je veoma bitno za nastavak vašeg razvojnog puta u domenu ultrabiciklizma je da ste sada sposobni i za mnogo duže višednevne izazove!
U narednom članku na ovu temu… 400-tka!