Hajde brzinski pogledaj kakav ti je ovaj bicikl, ti se razumiješ u to.
– nepoznati junak
Rečenica koju čujem, u ovom ili onom obliku, prilično često. Koliko je dotični zahtjev ili molba jednostavna, toliko je odgovor kompleksan (kao što ćete na kraju shvatiti i sami), jer podrazumijeva da moram dobro proanalizirati navedeni bicikl na osnovu često šturih fotografija, kao Horacije iz CSI Miami, postaviti sve u neki objektivan kontekst potreba korisnika, procijeniti realnu cijenu i sve to elaborirati budućem drumskom biciklisti, što često povlači da istom moram objasniti i dosta toga što ćete imati prilike pročitati u ovom tekstu… a zatim mi ne bude teško da, čak i samoinicijativno, dobronamjerno pronađem eventualna bolja i/ili povoljnija alternativna rješenja, kao da tražim bicikl za sebe, jer kao perfekcionista jednostavno ne mogu da ne dam sve od sebe u rješavanju nekog problema.
Svaki. Put. Ista. Stvar.
Ovakav konsalting nerijetko traje danima, nedjeljama, pa čak i mjesecima, da bi na kraju… ma, znate već ostatak priče. Zato sam nedavno *konačno* odlučio da više nikome ne dajem nikakve konkretne savjete, pa tako u ovom tekstu nećete pročitati ništa o proizvođačima i modelima… previše subjektivnosti je uključeno u to. Nećete naučiti pretjerano mnogo ni o vrstama materijala, pa ni o tehničkim karakteristikama grupa dijelova. Ima već mnogo članaka na tu temu, a za očekivati je i da ste to već apsolvirali, ako vas zanima nabavka (drumskog) bicikla. Ma neću vas pokušavati ubijediti čak ni da je točak okrugao!
Ali – ono što ćete naučiti, umnogome će vam pomoći da pronađete idealan drumski bicikl, jer ćete znati odakle početi, šta očekivati, kako pregledati bicikl i šta vas očekuje kratkoročno i dugoročno nakon nabavke. Dakle, zlata (ili karbona) vrijedni savjeti. Zato slušajte pažljivo, jer ovo ću reći samo jednom 😉
Zašto drumski bicikl uopšte?
Kako je ovaj tekst svojevrstan nastavak prošlog teksta o izboru vrste bicikla, podsjetimo se prvo sljedećeg pasusa:
Ako počnete raditi duže i intenzivnije vožnje po asfaltnim putevima, ubrzo ćete uvidjeti da gradski, a pogotovo brdski bicikli, nisu odgovarajući za ovaj vid vožnje, kako zbog težine, potpuno nepotrebnih amortizera, velikog otpora guma, neadekvatne pozicije sjedenja, prenosnih odnosa sa prevelikim rasponom i skokovima između brzina, kao i mnogim drugim faktorima, koji direktno ili indirektno negativno utiču na ovaj vid vožnje. Drumski (ili cestovni) bicikli, a to su grubo rečeni oni s “tankim gumama i zavrnutim guvernalama”, osmišljeni su za efikasnu i brzu vožnju po asfaltnim putevima, za prelaženje više desetaka, pa i stotina kilometara “u komadu”, bilo rekreativno ili takmičarski. Možda ćete pomisliti kako sa određenim prepravkama možete svoj postojeći bicikl prilagoditi za cestu i donekle ćete biti u pravu… ali u većoj mjeri nećete.
Već na prvi pogled, primijetićete da drumski bicikl faktički ima tri pozicije za držanje guvernale, svaka agresivnija od prethodne, u odnosu na bicikl kakav ste do sada vozili. To, u kombinaciji s izrazito uskim gumama i strahom od nepoznatog, navešće vas da pomislite “ma nije to za mene”. Onda ćete prići malo bliže, podići bicikl (“uh, jes’ lagan”) i napraviti krug (“al’ ovo leti!”) – i odjednom ste se zainteresovali, jer vidite da je to neki potpuno drugi svijet biciklizma. Doduše, svijet koji zahtjeva i određenu dinamiku vožnje, snagu za vožnju uzbrdo i pažnju na rupe na putu… ali sve je stvar navike (i dobro podešene pozicije).
Mala digresija, kako bismo u startu razbili najveći urbani mit – gotovo svi znamo nekoga čiji kum u Švici ima bicikl od 9,000 CHF i 2 kg težine. E, pa, žao mi je što vam kvarim zabavu, ali – mada vrhunski bicikli u današnje vrijeme nerijetko koštaju i više od navedene cifre – fabrički bicikli koje možete naći u ponudi veeeoma rijetko teže ispod 6 kg s pedalama, dok UCI-jev limit za minimum težine trkačkog bicikla spremnog za vožnju iznosi 6,8 kg. Jedan od najlakših potpuno funkcionalnih bicikala je i Berkov unikat od dlaku ispod 4 kg s pedalama, dok je najlakši drumski bicikl na svijetu još jedan unikat od 2,7 kg, ali veoma upitne upotrebljivosti i izdržljivosti. Mi ćemo razmatrati bicikle generalno između 7 i 11 kg težine (koje, ako ste navikli na neki užasno težak bicikl ili nemate bicikl uopšte, kada zgrabite i dignete s dvije ruke jedan takav – stvarno ćete imati osjećaj da je mnogo lakši nego što jeste, prim. aut.)
Možda je teško za povjerovati, ali ni ja se nisam, što bi se reklo, “naučen rodio” :). U periodu kada sam otkrivao čari dugometražnih vožnji, vozio sam brdski bicikl sa “slick” (ili ti glatkim) gumama, često preko 100 km, pa čak i do 160 km u danu. Za drumske bicikle sam praktično saznao tako što smo jednom prilikom prijatelj i ja naišli na grupu drumskih biciklista, takmičara BSK-a, stidljivo prateći na distanci njihov jak tempo uz lokalni uspon. Tada mi je jedan od njih, sada dobar prijatelj, rekao da se javimo u klub, što i učinismo. Nismo se ni snašli, a već smo vozili prvu drumsku trku, na brdskim (!) biciklima i u običnim patikama (drumsko prvenstvo RS, 1999. god.). Trku sam završio ispred mnogih regularnih takmičara i to mi je bio povod da ubrzo nabavim prvi drumski bicikl i počnem se takmičiti.
Lagan, očuvan, jeftin – izaberi samo dvoje
“Čekaj, legendo – je li ovo priča o tebi ili o nabavci bicikla?” Pitanje je na mjestu, ali imajte vjere i nastavite čitati. Dakle, nabavio sam čelični bicikl s mjenjačima na donjoj cijevi – “retro”, što bi se reklo u današnje vrijeme :). To je ujedno i osnovna vrsta drumskog bicikla s kojom ćete se i vi susresti u potrazi za svojim budućim lipicanerom. Dotični bicikl je bio tehnološki zastario, ali solidan za početak. Međutim, kada sam probao mnogo moderniji i lakši aluminijumski bicikl sa “šamaraljkama” i više brzina (kakav je većina glavnih trkača tada vozila), ustanovio sam da će mi postojeći bicikl ipak predstavljati znatan hendikep za postizanje željenih performansi u narednoj sezoni, tako da sam se odlučio za nabavku “boljeg” bicikla. Vođen neznanjem i entuzijazmom, preplatio sam krš na kojem sam godinama stalno morao mijenjati dijelove, uključujući i neuspješnu reparaciju napuklog rama. To me je toliko “ubilo u pojam”, da sam ga odlučio rasturiti i odsustvovati od takmičenja sve dok nisam sklopio potpuno nov bicikl, do detalja po mojoj zamisli (čak je i ram bio napravljen specijalno za mene). Elem, uz novi bicikl uvijek besplatno dolazi i ogromna količina motivacije, tako da sam na tom biciklu ostvario želju i plan star 10 godina, a zatim osvojio i nekoliko šampionskih titula. Dakle, savršeno dobar bicikl…
…ili možda nije?!
Kako je vrijeme odmicalo, tako je tekao i razvoj drumskih bicikala. S obzirom da nisam neko vičan čestom mijenjanju stvari, jer se vezujem za iste, nisam ni pomišljao o zamjeni postojećeg bicikla. U nekom trenutku sam napravio “grešku” – probao karbonski bicikl od kolege i uvidio koliko snage ja rasipam na svom i koliko bih mogao biti brži i efikasniji s modernijim biciklom. Ali, vođen poslovicom: “Prevari me jednom – sram te bilo, prevari me dvaput – sram me bilo”, nisam se želio ponovo zaletiti s kupovinom i pošto-poto nabaviti bilo kakav karbonski bicikl, nego sam o istom maštao sve dok opet nisam uspio sklopiti nov i aktuelan bicikl, potpuno po svojim zamislima, tako da sam u to vrijeme među trkačima bio jedan od posljednjih Mohikanaca na aluminijumskim biciklima. Bilo kako bilo, već smo apsolvirali da je nabavka novog (boljeg) bicikla izrazito motivirajuća, pa sam tako u predstojećoj sezoni postigao životnu formu (uz adekvatne treninge, o čemu ću pisati u bližoj budućnosti), svoj trud ponovo potvrdio šampionskim titulama, a povećao i svoj dnevni dužinski rekord na 330 km.
Idemo još jedan krug…
Sticajem okolnosti, ovaj bicikl nisam dugo vozio (barem za moje pojmove), jer sam imao priliku da ga zamijenim još novijim, boljim i lakšim i – gle čuda – ispostavilo se da nisu svi karbonski bicikli stvoreni jednaki! To je još jedno kod nas uvriježeno mišljenje – “karbon je karbon”, ali stvar je mnooogo kompleksnija. Kao što ranije rekoh, ne bih da ulazim u tehničke detalje, tako da ćemo ostati na tome. Bilo kako bilo – taj bicikl sam nakon nekoliko godina potpuno obnovio i unaprijedio i doveo do nekog, za moje potrebe – savršenstva. S njim sam ostvario mnoge zamisli, želje i ludorije i toliko mi je odgovarao da sam se zakleo da ga neću mijenjati sve dok potencijalni naredni bicikl ne bude predstavljao toliko drastičnu promjenu, da mi to samo od sebe postane razlog za zamjenu.
Pogađate – došao je i taj dan… s tim da mi je, prvi put u životu, odluka o zamjeni bicikla psihološki bila veoma teška, jer ovaj put nasljednik nije bio niže težine i s komponentama više klase, što praktično nije ni bilo moguće – nego čak i korak unazad u tom smislu, upravo zbog tih drastičnih promjena same konstrukcije i karakteristika bicikla. Međutim, opet se desio “hmm, ko bi rekao” momenat – ispostavilo se da apsolutna težina bicikla nije glavni kriterijum kojem treba težiti. U kombinaciji s dodatnom motivacijom, pokazalo se da sam prezadovoljan baš onim promjenama kojih sam se najviše pribojavao i ponovo sam imao jednu od najzanimljivijih sezona do sada. Ovo nas je dovelo u sadašnjost, tako da ovdje, barem za sada, završava ova autobiografija (što se tiče drumskih bicikala).
Udri jače, ego-manijače
Ako ste s razumijevanjem pročitali ovaj hvalospjev, mogli ste da uočite neke subliminalne poruke, odnosno pouke, nevjerovatno bitne za kupovinu vašeg prvog ili narednog bicikla, a vjerovatno ste se i sami prepoznali u nekim situacijama. Ipak, obećao sam vam da će priča imati smisla, pa ću zato sumirati veoma vrijedne teze, koje imate prilike da naučite besplatno, “preko mojih leđa” 🙂
- Prije svega, probajte neki solidan drumski bicikl na par vožnji, da vidite da li uopšte želite ići dalje u tom smjeru,
- Vaš izbor će pasti na jednu od vrsta bicikala navedenih u priči, a na koju tačno – to će najviše zavisiti od vašeg budžeta,
- Bicikli su tokom svog životnog razvoja neminovno napredovali i može se reći da je noviji bicikl (iste klase) bolji za vožnju,
- Teško je percipirati da nešto može biti bolje od onoga za šta smatrate da je najbolje, dok ne probate bolje, pa se razuvjerite,
- Veoma lako se “zalijepiti” za neko ime, visoku klasu komponenti, dobar dizajn – a pri tome previdjeti neke mnogo bitnije elemente,
- Apropo prošle teze, treba da težite biciklu koji je veoma dobro očuvan ili čak nov, da biste dugoročno imali što manje glavobolja,
- Ako težite da poboljšate performanse ili ostvarite svoj maksimum, bolji bicikl vam može pomoći u tome, ali nije najvažnija stvar,
- Ako ste potpuni početnik, na najlakšem i najboljem biciklu praktično nećete biti ništa brži nego na nekom jeftinijem biciklu,
- Nabavka boljeg bicikla neminovno nosi ogromne količine motivacije sa sobom, pa nije zgoreg ni namjerno početi sa “slabijim” biciklom,
- Ekspresno ćete zaboraviti stari bicikl nakon nabavke novog – s tim da vam, naravno, ostaju iskustva i uspomene koje ste doživjeli,
- Na kraju, ali veoma, veoma bitno – kupovina bicikla je tek početak priče, praktično ključ kojim otvarate Pandorinu kutiju biciklizma.
Ovo neplanski ispade prilično dugačak tekst, kojim smo tek zagrebali površinu oko nabavke bicikla, ali imate sasvim dovoljno informacija da ugrubo profilišete traženi bicikl, na osnovu budžeta, potreba i željenih performansi, te da se malo bacite na češljanje oglasnika, kako biste vidjeli šta se nudi u tom cjenovnom rangu. Obećao sam i sebi i vama da neću ići u detaljna savjetovanja, ali ne mogu se oduprijeti želji da podijelim svoje znanje i iskustvo, tako da ću u nastavku da još više stavim akcenat na ono što je bitno prilikom izbora bicikla, ali ipak bez pretjeranog ulaženja u tehničke specifikacije.
A samo da znate da, nakon toga, ostaje još cijela nauka oko izbora veličine rama i podešavanja pozicije, prije nego što ćete moći uperiti prst u konkretan bicikl, tako da… ako od nekoga tražite “brzinski savjet” za kupovinu bicikla…
Nastaviće se…